O LJUBAVI

Da li znaš što je to Ljubav?

Koliko puta si nekome rekao da ga voliš?

Da li si ga tada i zaista volio?

O Ljubavi se priča, piše, pjeva otkad postoji ljudski rod. Ljubav se veliča i često prikazuje kao nešto što samo pojedini ljudi iskuse. Mislim na onu Istinsku Ljubav.

Zar postoji i neka druga?! U biti ne. Samo je jedna Ljubav međutim ono što danas smatramo ljubavlju ona to nije. Neću pisati ovdje o tome kakva je to „današnja ljubav“ radije ću pokušati opisati onu Istinsku.

Svatko od nas je, vjerujem, barem jednom u životu bio zaljubljen. Možeš li se sjetiti svojeg iskustva kada si bio zaljubljen? Kako si se osjećao? Pretpostavljam da nisi baš mario za bilo što oko sebe. Cijeli svijet ti je bio predivan. Bio si sretan, ispunjen, poletan kao na krilima. Nisi možda niti mogao jesti. Živio si od Ljubavi. J

Ali zašto se to događa samo par puta u životu?

Zato jer je toliko lijepa i božanstvena da ju želiš  zadržati na sve moguće načine, a upravo tad ju izgubiš. No da li je moguće trajno iskustvo Ljubavi? Naravno da je uz malo truda i rada na sebi.

Kada si Ljubav tada ti kao osoba sa prohtjevima i željama ne postojiš…postoji samo Ljubav.

Ti tada i jesi Ljubav i vidiš Svijet kao Raj na Zemlji

Ljubav je vatra koja te grije i rastapa iznutra i topi sve laži i maske koje si nosio na sebi

Ljubav je sloboda, sreća, ispunjenost i polet…

U svakom biću vidiš sebe i sve je savršeno

Tek kad spoznaš Sebe kao Ljubav tek tada možeš reći da nekog voliš…prije ne.

Ljubav je sloboda, ne veže se za ništa. Zato ako nekog istinski voliš daješ mu krila da poleti, da bude ono što želi biti iako to znači da se želi od tebe rastati, jer kad si Ljubav tada znaš da smo svi mi u Izvoru Jedno zato ti nikad nitko uistinu ne može nedostajati.

Ljubav je slijepa…ona ne vidi razlike, vanjske atribute…nema mjerila…ljubav gleda srcem, a srcu je svako srce lijepo.

Kada si ljubav tad u očima drugog vidiš cijeli svoj svemir…utapaš se u toj ljepoti i nestaješ…nestaje i sve oko tebe i prostor i vrijeme…sve nestane

Kada si ljubav tvoj dodir postaje mekan i pun pažnje i kao da dodiruješ sebe kad dodiruješ biće koje voliš

Ljubav je nježna, brižna, iscjeljujuća, a može ponekad biti i silovita, pravedna i gruba kad opominje.

U tijelu se osjeća kao toplina oko srca koja isijava i razlijeva se po cijelom tijelu.

Ljubav je kreativna sila pomoću koje nevidljivo vidljivim postaje.

Ljubav liječi sve rane, briše prošlost…